Monografija Marijana Krivaka naslovljena FILOZOFIJA OTPORA komunikativan je i strukturno dinamičan zahvat u ne samo sagledavanje mjesta filozofije u suvremenoj humanistici nego i zahvaćanje u pribavljanje takvog renoviranog i aktivnog mjesta. Krivakova knjiga razviđa gotovo stoljetno polje međusobno interaktiranog mišljenja, nudi Walteru Benjaminu mjesto najdinamičnijeg novog i ozdravljujuće afirmativnog sveobuhvata sretne slobode u inače manipulativnošću nepodnošljivom prividnom parcijalizmu, koji međutim nasilno grabi kakvo god može Sve. Krivak pozorno i donekle zaigrano disciplinirano uspostavlja odnose između mjesta posljednje moguće meditativne i konsekventno oporavljujuće filozofije – one smještene u filmozofiju, pa ju dovodi do kulture izložene blokbastersko-tržišnoj agresiji, nudeći rezolutan iako donekle melankolično odlučan otpor. Filozofija bi napokon, ili ponovno, prokazivala bijedu kapitala, globalne pijace i njihove bešćutnosti, a moćno i zadovoljno uživala u ne samo akademskom nego i kulturalističkom i oštro mislenom odbacivanju prekupaca i falsifikatora vrijednosti. Riječ je o igrivoj mislenosti u angažmanu mogućeg humanističkog neokonstituta. Krivakov rukopis je otvoren i ironičan, dakle izmjenjuje pasaže izravnosti s figurativnim oštricama, a polilogu naše akademske, ne samo filozofske nego i kulturološke scene nudi svoje otvoreno nezadovoljstvo spram odustajanja od radosti jezične moći i njegova instrumentalnog potencijala.
Pojam otpora, koji se nalazi u samom naslovu, Krivakov rukopis ogleda u burnom polju poglavlja i potpoglavlja koja punktiraju malu i operativnu gramatiku strategema postmodernog mislitelja, pa taj subjekt smješta između Jacquesa Derride, kao prve reference i Margaret Thatcher kao uistinu posljednje koju treba spomenuti. Niz jakih postmodernih filozofa, postavljenih u koordinatama njihovih rješenja za nepotkupljivo razotkrivanje, kod Krivaka se osjećaju dobro, on ih teamski razigrava, ne obvezujući ih samo njihovim amblematskim fokusacijama nego i višeplanskim „krivakovskim“ navodnicima, italicima, burnom ponekad i velikoslovnom kinetikom supostavljanja koja možda neočekivano ali svakako nužno sve jasnije zahtijevaju – otpor. Krivakov rukopis je napokon izravan, jasan, modelativne naoko različite pojave fašizma su beznačajno simuliranje alibija u kakvom polju preliminarnog označenog, u nečemu gdje nema igre i nema nikakvog pokreta u polju označitelja i njegovoj talentiranoj slobodnoj gesti. Nijednoj pojavi fašizma nije dati ikakvo opravdanje niti šansu, to je stav ovog rukopisa. Mjesto na kojem se medijska kreacija odlučila nastaviti na narativne strategije književnosti, pa ne samo osloboditi umjetnost riječi nego i osloboditi najuvjerljivuju moguću prječicu do slobodne stvarnosti – mjesto je filma i njegove masovne pristupnosti.
Skladba ovoga rukopisa je okvirno trodijelna, a svako poglavlje ima tri glavna dijela, koji ukazuju na jedan gramatem filozofije otpora. Filozofija ove ukupne knjige je otpor nasilju, tvrdi prvi trodijel zajedno sa svojim ludističnim uvodnim esejom, umjetnost, odnono film i jezik su jedia mislena moć koja se nalazi na strani teznog strategema rukopisa, stoga je Julije Knifer, i njegova anti-slika najrezolutniji odgovor stanju stvari koje je u svijetu izloženo destrukciji kompaktnim prisilama. Uz pomoć Foucualta i Rancièrea, i trećeg poglavlja koje se s gađenjem približava publicističkoj obmani nacije i kompromitiranog zavičaja, Krivak je ponaviti je – komunikativan, kompaktan, zatvoren u svojoj visokoj rezuluciji slobode, i autoironično edukativan.
Knjiga je namijenjena studijima teorijskog humanističkog mišljenja, nalazi se na najkritičkijem rubu studija sociologije, također je upućena predavačima i profesorima na središnjim nacionalnim studijima.
Društveni interes je ovoj knjizi očigledan, naime oštro teorijsko i kritičko pismo medijskog strategijskog pisca i sofisticiranog kulturnog djelatnika Branka Čegeca, naslovljeno Pokret otpora (2017.), zrcali dijloški aspekt teme koju razvija i Krivakova knjiga, ali na akademskijem i disciplinarno studijskom polju.
Knjiga Marijana Krivaka FILOZOFIJA OTPORA kontinuira postmoderna polja hrvatskih humanističkih znanosti u uvjerljivu obrazovnu cjelinu. Blizina narativnih izvora čovjekove kreativnosti, uz mislenu moć subjektnog refreširanja koje potencijalno uvjerljivo stiže iz umjetničkog filma, Krivakovo je osvjetljujuće poslanje. Hrvatskoj postmodernoj humanistici je važan ovakav složen i poliloški dinamičan filozofski zahvat, pun obrazovnih planova i rješenja.
prof. dr. sc. Goran Rem
