Recenzija knjige ADOLF BRATOLJUB KLAIĆ (izbor iz djela) (2019)

Adolf Bratoljub Klaić
4.3.2020.

Knjiga Adolf Bratoljub Klaić (izbor iz djela) Loretane Farkaš zbirka je odabranih znanstvenih, stručnih, prevoditeljskih i književnih tekstova i ulomaka jednoga od najsvestranijih hrvatskih jezikoslovca (1909. – 1983.), rođenjem Slavonca, koji je široj javnosti zasigurno najviše poznat kao autor Rječnika stranih riječi – knjige koja je, prema nekim podacima, nakon Biblije i romana Marije Jurić Zagorke najprodavanija u povijesti hrvatske knjige! Ta je zbirka tekstova praćena uvodnom preglednom studijom, popisom Klaićevih radova, popisom literature o Klaićevu cjelokupnom opusu te tumačem svih imena i nepoznatih riječi koje se pojavljuju u izabranim tekstovima.

U metodološkom smislu, sastoji se od sedam cjelina koje jedna iz druge proizlaze zornim slijedom – šest njih je u službi što potpunijega razumijevanja i recepcije središnjega poglavlja naslovljenoga Izbor iz Klaićevih djela, koje obuhvaća 27, kako je već iz uvodne rečenice razvidno, žanrovski različitih tekstova Adolfa Bratoljuba Klaića.

Sintetičku bio-bibliografsku studiju Djelovanje Adolfa Bratoljuba Klaića otvara pregled najvažnijih godina Klaićeve radne biografije (Crtice iz životopisa) od rođenja 1909. do smrti 1983. godine (ukupno 23 godine/razdoblja) i najavljuje koncepciju ukoričenja, pa ju onda raspisuje u osam (pod)cjelina što definiraju njegov osebujni znanstveni, stručni, nastavni i književni portret koji će u temeljnom poglavlju biti reprezentiran izvornim tekstovima i Klaića predstaviti kao jezičnoga urednika i komentatora, leksikografa, pravopisca, dijalektologa, akcentologa, prevoditelja s klasičnih i slavenskih jezika, znanstvenog kritičara, književnika i dramatičara. Istoj svrsi – udžbenički zalihosno – pridonosi i popis Klaićevih djela (više od 160) metodološki razvrstanih u 10 cjelina: Rječnik stranih riječi, Aneksni rječnici, Prijevodi, Pravopisi, Djela iz jezikoslovne tematike, Djela iz teorije književnosti, Književna proza, Rasprave i članci, Akcentuirani školski udžbenici i Glazbena građa.

Autorica se koristi uobičajenom znanstvenom metodologijom s obzirom na vrstu djela koje oblikuje – hrestomatiju / izbor iz tekstova – tzv. tekstološkom metodologijom. Donosi reprezentativan tekstovni korpus jednoga autora, komentira ga, klasificira, povezuje s ukupnim znanstveno-stručnim i inim autorovim djelovanjem te ga oprema relevantnom literaturom i tumačima manje poznatih pojmova i riječi. Tekstni je recipijent tako opremljen svim potrebnim obavijestima koje mu omogućuju da poluči najveću dobit koristeći se knjigom što za inicijalno obavješćivanje, što za nova istraživanja.

Knjiga Loretane Farkaš u potpunosti opravdava pripadnost svojoj vrsti definiranoj kao koristan nauk ili proučavanje korisnih stvari, što u izvornom svome značenju predstavlja grčki termin hrestomatia. Izbori iz djela nekog pisca karakteristična su forma za svaku filologiju – jer pisani tekst jezični je materijal iz kojega se uči i o jeziku/jezicima kao sustavu, i o jeziku/jezicima kao standardu, pa se slaže poetička slika književno-povijesna u relaciji pisac – razdoblje ili obratno, pa se širi kulturološki i historiografski okvir itd., a sve to na koncu smjera utvrđivanju kulturnoga (i nacionalnoga) identiteta. U hrvatskoj jezičnoj i književnoj kulturi postoji edicija Stoljeća hrvatske književnosti utemeljena 1993., svojevrsna nasljednica edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti (1962-1995), kojoj je koncepcijski srodan rukopis Adolf Bratoljub Klaić (izbor iz djela), i koji je dijelom pisane baštine hrvatskoga jezičnog izraza te poput navedenih uzora pridonosi sveukupnoj hrvatskoj znanosti o književnosti (i jeziku).

Uvrštavanje u hrestomatijski niz djela Adolfa Bratoljuba Klaića, jednoga od najsvestranijih i širokoj javnosti najpoznatijih hrvatskih jezikoslovaca 20. stoljeća, zbog kojega se, prema riječima akademika Stjepana Damjanovića, današnjem naraštaju jezikoslovaca čini da su znatno veći jer stoje na njegovim ramenima, važan je korak u hrvatskoj filologiji – najprije kroatistici/slavistici, a onda i uže – slavonistici. Nakon znanstvenoga skupa što ga je u povodu 30. obljetnice smrti Adolfa Bratoljuba Klaića organizirao Institut za hrvatski jezik i književnost (u suorganizaciji s Maticom hrvatskom) 2014. godine, knjigom Loretane Farkaš taj je rođeni Slavonac o 110. obljetnici rođenja dobio još jedan trajan spomenik u okrilju hrvatske filologije – jer ona može zagrliti ne samo njegove jezikoslovne radove – akcentološke, dijalektološke, poredbenoslavističke, leksikografske te pravopisne prinose već i tekstološke, književnoteorijske, povijesne, one koji se tiču kazališta i scenskoga govora, prevođenja, ali i književnoga stvaralaštva, i to na prostoru s kojega je ponikao – u Slavoniji, u izdanju Filozofskoga fakulteta u Osijeku, jer upravo je slavonistiku trajno zadužio svojom studijom – izvorno doktorskom disertacijom – Bizovačko narječje koja je i danas nezaobilazna za dijalektologe koji se bave slavonskim podravskim govorima.

Hrestomatije su djela široke primjene – namijenjene već etabliranim znanstvenicima, studentima/učenicima, ali i zainteresiranim laicima te ih je važno u okviru neke nacionalne kulture pripremati i objavljivati.

prof. dr. sc. Milica Lukić