Opis
Knjiga je podijeljena u tri poglavlja. Prvo poglavlje Jezična i strategijska kompetencija kao dio teorije komunikacijske kompetencije obuhvaća razmatranja mjesta i odnosa jezične i strategijske kompetencije u konceptima komunikacijske kompetencije. Ovo poglavlje daje komparativni pregled strukture komunikacijske kompetencije s obzirom na navedene komponente. O pojedinim se komponentama detaljnije raspravlja u poglavljima koja slijede.
Drugo je poglavlje naslovljeno Jezična kompetencija. U uvodnom se dijelu (Pristupi poučavanju inoga jezika u funkciji razvoja jezične kompetencije) daje prikaz raznih gledišta na razvoj jezične kompetencije u okviru dvaju općih pristupa poučavanju inoga jezika – pristupu usredotočenom na značenje i pristupu usredotočenom na oblik. Slijede poglavlja posvećena trima komponentama jezične kompetencije: gramatičkoj, diskursnoj i pragmatičkoj.
Poglavlje o gramatičkoj kompetenciji obuhvaća osvrt na ključne potkomponente gramatičke kompetencije – morfološku i sintaktičku, fonološku te leksičku komponentu. U uvodnome poglavlju u gramatičku kompetenciju naslovljenom Koncepti gramatičke kompetencije iznose se sličnosti i razlike u razumijevanju gramatičke kompetencije među autorima više modela komunikacijske kompetencije, odnosno komunikacijske (jezične) sposobnosti. PotpoglavljeMorfološka i sintaktička kompetencija otvara sažeti prikaz određenja morfološke i sintaktičke kompetencije u modelima komunikacijske kompetencije te sastavnica i dimenzija tih kompetencija. Najveći dio ovoga poglavlja donosi pregled spoznaja o razvoju morfološke i sintaktičke kompetencije i to s obzirom na slijed ovladavanja određenim elementima tih kompetencija te učinkovitosti pojedinih pristupa učenju i poučavanju tih kompetencija.
U potpoglavlju koji nosi naslov Fonološka i ortografska kompetencija prvo se iznose viđenja raznih autora modela komunikacijske kompetencije o određenju i mjestu fonološke kompetencije u tim modelima. Nakon toga se sažimaju sastavnice i dimenzije fonološke kompetencije te daje uvid u rezultate istraživanja ovladavanja određenim sastavnicima fonološke kompetencije, s posebnim naglaskom na čimbenicima koji utječu na taj proces i primjeni određenih pristupa poučavanju sastavnica fonološke kompetencije.
Potpoglavlje Leksička kompetencija strukturom prati prethodna poglavlja. Nakon prikaza mjesta leksičke kompetencije u modelima komunikacijske kompetencije, opisuju se sastavnice i dimenzije te kompetencije, a poglavlje zaključuje pregled istraživanja njezinoga razvoja.
Diskursna kompetencija, kao druga komponenta jezične kompetencije, također se prvo predstavlja s obzirom na način njezine konceptualizacije u modelima komunikacijske kompetencije. Pritom je naglašena veza diskursne kompetencije s elementima drugih komponenata jezične kompetencije, a koja još više dolazi do izražaja pri opisu sastavnica diskursne kompetencije. Poglavlje o diskursnoj kompetenciji završava prikazom istraživanja razvoja diskursne kompetencije. U relativnom malom broju istraživanja, posebna je pažnja posvećena praćenju ovladavanja aspektima koherencije, kohezije i ogranizacije informacija u pisanim i u usmenim tekstovima učenika i korisnika inoga jezika, često u usporedbi s tekstovima izvornih govornika.
Trećoj komponenti jezične kompetencije posvećeno je poglavlje Pragmatička kompetencija. S obzirom da se ova kompetencija povremeno shvaća kao nadređeni pojam, a povremeno (djelomično) čak istoznačno drugim kompetencijama poput diskursne, sociolingvističke, sociokulturne i funkcionalne, uvodni dio donosi preglede određenja pojma i aspekata koje obuhvaća. Zatim se raspravlja o tome kako različiti modeli komunikacijske kompetencije vide mjesto i ulogu pragmatičke kompetencije. U pregledu istraživanja sastavnica i dimenzija pragmatičke kompetencije ističu se istraživanja pragmatičkoga razumijevanja, proizvodnje govornih činova te pitanje pragmatičkoga prijenosa. Prikaza istraživanja razvoja pragmatičke kompetencije u inome jeziku daje uvid u ulogu različitih varijabli u pragmatičkome razvoju, kao što su pristup poučavanju ili kontekst učenja. S obzirom da je u Hrvatskoj vrlo malo istraživanja pragmatičke kompetencije, a time i dostupnih publikacija, ovoj je kompetenciji posvećeno više prostora.
Treći dio knjige, Strategijska kompetencija, otvara rasprava o određenju pojma strategijske kompetencije u relevantnim modelima komunikacijske kompetencije. S obzirom da strategijska kompetencija redovito obuhvaća komunikacijske strategije, pregledu razvoja pojma i klasifikacija komunikacijskih strategija posvećen je poseban dio ovoga poglavlja. Analiza pitanja vezanima uz ovladavanje strategijskom kompetencijom zaključuje ovo poglavlje. Posljednji dio knjige, Umjesto zaključka, donosi završnu poruku čitatelju.
