Opis
U knjizi se opisuju načini izražavanja posvojnosti u suvremenome hrvatskom jeziku, a sadržaj je podijeljen u tri glavne tematske cjeline: konceptualno i značenjsko određenje posvojnosti, predikatna posvojnost i vanjska posvojnost. U onomasiološkom pristupu posvojnost se tumači kao univerzalna kategorija koja se intuitivno spoznaje, a njezino je izražavanje u velikoj mjeri konvencionalizirano. U tom dijelu načinjen je i pregled načina za izricanje atributne posvojnosti unutar imenske skupine.
Središnji dio knjige posvećen je predikatnoj posvojnosti koja podrazumijeva povezivanje elemenata posvojnoga odnosa (posjednika i posjedovanog) predikatom koji leksički sadržava posvojno značenje zbog čega je izravnija i konkretnija od atributne. Veza sa srodnim kategorijama egzistencijalnošću i prostornošću najviše dolazi do izražaja u predikatnoj posvojnosti, a za njezinu tipologiju predstavljana su posebno stajališta B. Heinea (1997. i 2001) i Stassena (2009). Izricanje predikatne posvojnosti u hrvatskom jeziku prikazano je prema vrsti predikata: punoznačni glagolski predikat; sponski (kopulativni), polusponski i raščlanjeni (dekomponirani) predikat. Među punoznačnim glagolima proširenošću i značenjem izdvajaju se glagoli imati i pripadati. Značenjsko je polje glagola imati znatno šire i apstraktnije nego ono glagola pripadati za koji je svojstvena konkretnost, jasnoća i punina posvojnoga značenja. Sponski glagol biti u posvojnim konstrukcijama ima isključivo relacijsku ulogu, a posvojno značenje proizlazi iz gramatičkoga oblika posjednika i posjedovanoga, a ovisno o njihovu poretku te se konstrukcije dijele na one usmjerene na posjedovano i konstrukcije usmjerene na posjednika.
Treća tematska cjelina posvećena je vanjskim posvojnim konstrukcijama (VPK) koje izražavaju posjednika u sintaktički različitoj sastavnici od posjedovanog za razliku od atributne posvojnosti u kojoj elementi posvojnoga odnosa čine jednu sintaktičku sastavnicu, imensku skupinu zbog čega se one nazivaju još i unutrašnje posvojne konstrukcije (UPK). Vanjski posjednik u hrvatskom jeziku može biti izražen nominativom, dativom, akuzativom te biti dio prijedložne skupine pri čemu se u raščlambi izdvajaju prototipne od perifernih pojava VPK. Zajedničko obilježje tih konstrukcija jest pojam pogođenosti vanjskoga posjednika koji označuje njegovo uključivanje u radnju kao mentalno pogođenog sudionika (aktanta). Utjecaj na oblikovanje VPK imaju leksička obilježja posjednika i posjedovanoga, ali i predikatnoga glagola te pragmatičke osobine situacije iz koje proistječu. Najveći prostor u razglobi VPK zadobile su konstrukcije s posvojnim dativom koje su i u svjetskoj jezikoslovnoj literaturi najčešće opisivane. Izricanje vanjskoga posjednika u dativu u hrvatskom jeziku iznimno je prošireno, odnosi se na otuđivu i neotuđivu posvojnost, nalazi se u aktivnim i pasivnim ustrojstvima čiji predikati mogu biti dinamični i statični glagoli. Interpretacija je pokazala kako su sredstva za izricanje predikatne i vanjske posvojnosti u hrvatskom jeziku brojna te da ih je razmjerno lako intuitivno odrediti, ali ih je znatno teže lingvistički opisati i obrazložiti.
The book describes the means of expressing possession in the contemporary Croatian language. The contents are divided into three main parts: the conceptual and semantic definitions of possession, predicative possession and external possession. In onomastic terms, possession is defined as a universal category, understood intuitively and conventionalized to a high degree. In the first section of the book, the overview of the means used for the expression of attributive possession within a noun group is provided.
The central part of the book outlines predicative possession which implies the connection of the elements in a possessive relationship (a possessor and a possessed) by means of a predicate. The predicate lexically comprises possessive meaning, which makes the predicative possession more direct and explicit than the attributive one. The relation with similar categories, namely with the categories of existentiality and location, becomes prominent in predicative possession. The typology of predicative possession is outlined based on the viewpoints taken by Heine (1997 and 2001) and Stassen (2009). The expression of predicative possession in the Croatian language is presented according to the type of the predicate: full verbs, copulative verbs, semi-copulative verbs and decomposed verbs. The verbs imati (‘have’) and pripadati (‘belong’) stand out among the full verbs. The semantic field of the verb imati is broader and more abstract than of the verb pripadati which is characterized by concreteness, fullness and exactness of possessive meaning. The copulative verb biti (‘be’) has an exclusively relational role in possessive constructions, and possessive meaning results from grammatical forms of the possessor and the possessed. Depending on their order, these constructions are divided into the possessed-directed constructions and the possessor-directed constructions.
The third section of the book discusses external possessive constructions (EPC) in which the possessor and the possessed are expressed in syntactically different constituents. The elements of a possessive relation in attributive possession, on the other hand, make one syntactic constituent i.e. the noun group, and are therefore called internal possessive constructions (IPC). The external possessor in the Croatian language may be expressed by nominative, dative, accusative or it can be a part of a prepositional phrase, with a distinction between the prototypical and the peripheral cases of EPC. The common denominator of these constructions is the affectedness of the external possessor. It marks the involvement of the possessor (a mentally affected argument) in the action. The lexical features of the possessor and the possessed, the predicative verb and the pragmatic features of the situation influence the formation of EPC. In the analysis of EPC, the special attention is given to constructions with possessive dative which have been widely described in the world’s linguistic literature. The Expressing of the external possessor in Croatian is extremely common. It can be found in alienable and inalienable constructions as well as in active and passive constructions with both dynamic and stative verbs. The interpretation has shown that the means of expression of predicative and external possession in the Croatian language are numerous and they are relatively easily intuitively identified. However, it is far more demanding to provide their linguistic description and elaboration.